pogled

Neki ljudi ne mogu da budu srećni. Nikada ne dožive veliku nesreću, ali upravo to postaje njihova najveća tragedija. I ,ni sami ne znaju zašto, svaki put kada pomisle da im sreća osmijehnula postaju još nesrećniji, bez razloga.  Vi ne možete zamisliti kako je to. Oni imaju, valjda bolesno srce ili dušu, ili to nešto što je zaduženo za sreću. Ali zato imaju nešto drugo, za njih to ne znači mnogo, ali drugi kažu da to nešto vrijedi. Oni imaju talenat da to što osjećaju nacrtaju riječima. I onda srećni ljudi čitaju to što oni pišu i pokušavaju da zamisle kako je njima. Misle da i oni to osjećaju, ali čim zatvore korice knjige počinju da žive svoj dosadan i blagosloven život. A može li se ta bolest izliječiti? Svaka se bolest može izliječiti, ali samo ako želi da se izliječi. Ali u tome i jeste najveći problem, ti ljudi uživaju u svom bolu i vole da pate. Oni tu sreću tjeraju, ako im se slučajno približi. Nema tu lijeka, lijek je jedino smrt, koja je isto tako slavna i bolna, kao i život.  Žele li ti ljudi onda da što prije umru? Ne. Oni, iako to ne žele da priznaju, vole život više od onih srećnih. Oni vole patnju, a patnje je u životu više nego lijepih stvari. Već sasvim sam sigurna da svaki detalj ovi ljudi mogu da pretvore u ogroman kamen patnje koji im stoji u grlu i da o njemu napišu knjigu. Sve što dotaknu umire, pa čak i smrt umire pred njihovim dodirom. Pisci su veliki hipohondri koji uvjeravaju druge da boluju a zapravo su zdraviji od većine. Njima se ne dešava ništa, sem onog što im se dešava u glavi. Oni pate, boluju, umiru zbog sitnice, da bi od sitnice napravili remek-djelo. Tokom svakog pisanja djela pisac mora da umre. Oni umiru više puta od ostalih, i zbog toga postaju besmrtni. Oni nisu nešto što podlježe smrti.  Čitate li pisce? Sledeći put kad budu pisali o teškoj ljubavi, sjetite se šta sam vam rekla, ljubav o kojoj pišu oni ne poznaju. Niti njihova ljubav poznaje njih, oni su mahom zaljubljeni u sebe i razmišljaju kako bi bilo da njih neko voli tako kao što vole sami sebe. Sjetite se da su to pisali razočarani u realnost. Svaka realnost za njih je razočaravajuća. Njih uvijek muči nepravda, bol, svjetska bol, oni su uvijek nezadovoljni. Ali vi nećete nasjesti na njihove trikove jer vi znate šta sam vam rekla. Vi znate istinu. A kako ja to znam?  Ne znam, samo mi je palo napamet da vas slažem i obmanem, na šta me nagnala nesnosiva bol o prolaznosti života jedne mušice.  Izvinite zbog obmana, nisam imala namjeru da vam oduzmem previše vremena.