Osuđujem!
U bijesu pisati. Sve najgore reći. Istjerati iz sebe sve one riječi koje se čuju svaki dan, ali ne žele de sa čuju. Reći! Pa makar i umrijeti. Napisati! Jer ako se život sastoji u trpljenju tuđih riječi nauštrb svojih jada, to nije život. Kome reći? Onom ko govori bez obzira na druge? Onom što vrijeđa, rovari, truje, a sebe naziva borcem za nekakva prava? Zar njemu da kažem? Šta da mu kažem? Da mu kažem izvinite što ne mogu da se složim sa vama u vašim nebuloznim pričama? Ili da mu kažem oprostite molim vas ali mislim da ste tu pogriješili. Mi nismo ljudožderi, lopovi, bitange, jadnici i bijednici. Pa ja bih to mogla reći čovjeku. I ne bih ni trepnula. Ne bih pomislila da sam trebala biti oštrija, bezobraznija, drskija. Ali šta reći jadniku? Šta reći jednom parazitu, koji sebe naziva umjetnikom ali ne živi za riječi, već od riječi. Šta reći? Zar to može da čuje? Zar to želi da neko pročita to što ono piše? A šta ako se desi pa pročita. Šta ako se desi da majka pročita kako je spomenik za njenog poginulog sina spomenik zločincima? Šta ćemo onda? Ili je sve to demokratija kada svako može da kaže šta hoće bez da naleti na osudu? Stigli smo znači dovde. Pošto ne možemo oružjem, jer ga nemamo, ubijajmo se riječima. E ako! Neka smo vala. Sada je sve mnogo jasnije i bolje. Jer, nismo mi imali više vremena za kojekakve praznoglavce punih usta. Neka kaže! Neka kaže ponovo! Pa šta! I reći će. Bez obzira šta napisala ja, on će opet pisati, misliti da je neustrašivi borac za ljudska prava i ponosiće se. Neka! Ponosi se! Ponosi se što trošiš sate svoga života riječima ranjavajući druge! Ponosi se što je jedino u životu što si uradio i što ćeš uraditi to što će te neko prepoznati na ulici i reći , "to je onaj, što priča, a jest im vala rek`o, svaka mu čast"! Budi ponosan što hraniš primitivce svojim jeftinim riječima i pljuješ po onom što ne znaš.A misliš li da ćete ti ljudi voljeti nekad u budućnosti? Misliš li da će te pamtiti? Da ćeš ući u istoriju? Da li će te pamtiti ili te zaboraviti kao što su i druge tako. Ovo drugo. Nisi ti hrabar što pišeš, tako što pišeš. Kao da je danas potrebna hrabrost za pisanje takvih stvari? Nije. Mnogo je teže reći nešto pametno, da ne kažem plemenito. Ali budi u trendu! Ne odstupaj ni sekunde, nego udri borče za prava! Udri! Udri po svima, jer na kraju krajeva, to je ono što ti možeš. Kad se niko zbog tebe ne smije neka barem plače. Neka ga, nek trune. Ti imaš pravo da kažeš! E pravo sam ovo sada ja od tebe pozajmila. Oprosti, ako znaš šta je to. U svakom slučaju hvala na inspiraciji, nepoznati gubitniče!
Posvećeno svima onima koji javno govore o drugima, a o sebi na tajno, svima koji me tjeraju da zamrzim demokratiju i slobodu štampe. Posvećujem onima koji su heroji da štite svoja prava uništavajući prava drugih i to nazivaju borbom. Posvećujem svim paćenicima, koji žele da drugi zbog njih pate!