Kule će ipak biti!
Biblijska priča kaže da je narod htio da Bogu bude bliži, tako da dođe do njega, pa je počeo da gradi Vavilonsku kulu. Gradili su je tako da bude dovoljno visoka da čovjek može da se popne do Boga. Kad je Bog to vidio, on je odlučio da ih spriječi. Ne nije bacio na njih gnjev i srušio to što su počeli da prave, da je srušio oni bi krenuli iz početka. On im je oduzeo svaku šansu da pokušaju ponovo da naprave tako nešto. Podijelio im je jezike, i oni se više nisu mogli razumjeti. Budući da se nisu mogli sporazumjeti oni nisu mogli da grade tu kulu i nikada nisu mogli da stignu do Boga.
Nekoliko hiljada godina posle, ljudi počeše ponovo da se sporazumijevaju. Polako ali sigurno ljudi ponovo nađoše isti jezik i počeše da razumiju jedni druge. Na kraju postade sve jedan veliki jezik koji je svako razumio. Bilo je tu zlih ljudi koji su se usuđivali da govore protiv toga, koji su odbijali da govore kao svi ostali i pričali su jezik svojih predaka koji su otišli iz Vavilona. Ali brzo su nestali ti ludaci i svijet je ponovo mogao da bude jedinstven, širok i prostran za sve. Svi ljudi su isti! Svi su jedan narod. Svi govore istim jezikom i konačno svako može da govori sa svakim. Ljudi su prešli Boga. Ali, kao što u svakoj priči postoji zaplet, postoji i ovde. Nisu svi ti ljudi govorili onaj stari vavilonski. Ne, govorili su jezik najvećeg naroda, on je njima nametnuo svoj jezik i svi naučiše njega. Oni su znali da su njihovi preci govorili drugačije ali to sada njima nije bilo bitno jer sada su svi isti. Nekom je ipak bilo bitno kako su im preci govorili. Bilo je bitno onima čiji se jezik govorio. Oni su jedini zapamtili jezik predaka i oni su jedini znali kome su pripadali. Nije bilo bitno, ali su znali, tek tako, slučajno. Pošto su oni najbolje znali taj jezik svi su se jednoglasno složili da oni budu vladari svima i da ih vode. To nikom nije smetalo. A oni, da bi pokazali svoju dobrodušnost, rekoše kako će oni dopustiti da ljudi koji nisu njihovog porijekla budu manji vladari, vođe manjih grupa. A svi ti manji vladari će se u slozi dogovarati i zajedno se truditi da svima bude bolje. Ljudi su bili oduševljeni.
Međutim velikim vladarima sine ideja da tako ujedninjen narod može da nastavi tamo gdje su stali njihovi preci. Da oni mogu da sagrade kulu koja će stići do Boga. Narodu su govorili kako će svi moći da se popnu do vrha kule i da vide cijeli svijet i kako će Bogu da bude milo kad vidi kako se svijet ujedinio da dođe do njega i da mu bude bliži. Narod je ponovo klicao i kretao na gradilište. Počelo je da se gradi. Strašne su to muke bile da sagradi nešto toliko. Ali narod je imao viziju i cilj i radio je. Veliki vladari rekoše da će oni dopustiti prvo ovim manjim vladarima da sa svojim narodom grade, pa kad se oni umore onda će oni da udarnički rade. Svi su povjerovali i gradili su. Svi za jednog, jedan za sve. I tako stavljali su kamen po kamen, penjali se sve više i više. A onda temelj poče da puca. Veliki vladari odmah napadoše one koji su gradili temelje. Male narode. Oni su bili toliko tužni i potreseni što su oni krivci da odlučiše da će na svojim rukama držati kulu dok se ne završi a da kad se svi popnu onda će im oni pomoći da se do Boga dođu i oni. Tako i bi. Mali ljudi su držali kulu. Kula se gradila, i narod velikog vladara je ne kraju stavljao poslednje kamene blokove. I kada je stavljen poslednji blok cijeli svijet je bio srećan što su zajedno uspjeli da sagrade kulu kojom će stići do Boga. I veliki vladari, pošto su poslednji stavili kameni blok, uspješe da se popnu i dođu do Boga. Zbaciše ga sa trona, i na tron sjedoše oni. I ostali počeše da se penju kulom, ali veliki vladari to ne dopustiše, kulu srušiše, a ljude ponovo podijeliše. I čitav se svijet nađe na početku. Bog je nestao a svijet posato mračno mjesto gdje je postojala priča da je sloga dovela propasti. I ljudi počeše da bježe jedni od drugih.
Sloga je postojala da bi pomogla nekom da zavlada svijetom. Danas se vidim ljudi plaše da je narod nesložan i da se ništa ne može zajednički postići. Ne treba da brinu jer će se naći neko ko će narod ujediniti da sagrade kulu. Dakle, narode raduj se, kule će biti, jedino što neće svi stići do Boga, neko mora da drži temelje.